- Prazna slama
- Muke po mučeniku
- Dvostruki aršini
- Drekavci i baba roge
- Pošalica sa podvriskivanjem
- Zemlja snova
- Pobrkani lončići
- Dobro je poznato
- Il' si voda il' si vino
- Pusti to, nego da ti kažem
- Oni hoće
- Čudo, ali neviđeno
- Prosto k'o pasulj
- Svaka ptica svome jatu
- Kakve veze imam ja sa tim?
- Ljudi smo
- Ti ćeš da mi kažeš
Ko prizna obećanje mu se prašta
Kažu da narod voli kad su političari obični ljudi, kada su iskreni i kad im nije teško da priznaju da su pogrešili. Ali da vidimo šta zaista imamo ovde! Kada predsednik kaže „možda je moja najveća greška“, on nam zapravo kaže „možda“, i tako, za početak, formalno i ne priznaje ništa, iako se nam se čini kako se poziva na sopstvenu iskrenost. Šta sledi posle možda? Da li je zaista nečija najveća greška to što nije ukazao na neostvarivost izbornih obećanja usled objektivne ekonomske krize? Ili je to najdalje što je spreman da ode? Predsednik se u stvari izvinjava za ekonomsku krizu za koju nije bio kriv i za to što je, kao i svaki dobar predsednik, hteo da nas zaštiti. Priznavši da se teško živi (što političari inače sa lakoćom izgovaraju, bili u opoziciji ili na vlasti) i da je pogrešio što nam nije odmah rekao koliko je ozbiljna kriza, on kao da želi da to bude dovoljno i da se tu njegova odgovornost završi.
Tadić je priznao i da su plate male i da se teško živi:
- Izgubljeno je mnogo radnih mesta i možda je moja najveća greška što odmah nisam rekao da mnogi naši predizborni planovi nisu ostvarivi zbog duboke ekonomske krize - rekao je predsednik.
Boris Tadić, predsednik („Tadić: Neka 2012. bude istorijska“, Večernje Novosti, 12.6.2011)
Komentari: 3
By i4853
Prosto i jednostavno
Komentariši
By tijanic
super ti je primer
Komentariši